Dječija, omladinska i lutkarska scena
u saradnji sa 57. internacionalnim teatarskim festivalom MESS Sarajevo
Nađa Vasileva i Darko Kovačovski:
Prodani smijeh
Režija: Darko Kovačovski
Autori predstave
Prijevod sa bugarskog: Davorin Dinić
Režija: DARKO KOVAČOVSKI
Scenografija i kostimografija: NAĐA VASILEVA
Kreacija i izrada lutaka i songovi: NAĐA VASILEVA i DARKO KOVAČOVSKI
Muzika: IGOR KASAPOVIĆ
Koreografija: SNEŽANA VIDOVIĆ
Jezička adaptacija i lektorica: MERIMA HANDANOVIĆ
Producent: HAZIM BEGAGIĆ
Izvršni producent: MIROLJUB MIJATOVIĆ
Inspicijent: ABIDIN ČOLAKOVIĆ
Podjela uloga (animacije lutaka)
Tim: ANĐELA ILIĆ (uz povremene asistencije Siniše Vidovića i Zlatana Školjića)
Konjić Kopitić: ZLATAN ŠKOLJIĆ
Ognjenoga: SABINA KULENOVIĆ (uz povremene asistencije Ermine Nišić-Kurevija)
Šišmiš Vjetropir: SINIŠA VIDOVIĆ
Stari sat: ERMINA NIŠIĆ-KUREVIJA (uz asistenciju Zlatana Školjića)
Ostale animacije
Animacija kuglice: SABINA KULENOVIĆ, SINIŠA VIDOVIĆ
Animacija omota bombone: SABINA KULENOVIĆ, ERMINA NIŠIĆ-KUREVIJA
Animacija „ugovora“: ZLATAN ŠKOLJIĆ, SINIŠA VIDOVIĆ
Animacije slatkiša: ERMINA NIŠIĆ-KUREVIJA, SABINA KULENOVIĆ
Izvođači songova
Uvodni song o osmijehu: ANĐELA ILIĆ, IGOR KASAPOVIĆ, SABINA KULENOVIĆ, ERMINA NIŠIĆ-KUREVIJA, ZLATAN ŠKOLJIĆ, SINIŠA VIDOVIĆ
Song „Dogovor kuću gradi“: SINIŠA VIDOVIĆ
Song „Popit ću ga, pojest ću ga“: ANĐELA ILIĆ, IGOR KASAPOVIĆ, SABINA KULENOVIĆ, ERMINA NIŠIĆ-KUREVIJA, ZLATAN ŠKOLJIĆ, SINIŠA VIDOVIĆ
Song „Zgnječena bombona“: ZLATAN ŠKOLJIĆ
Song Starog sata: ERMINA NIŠIĆ-KUREVIJA
Song „Jedi, jedi“: SINIŠA VIDOVIĆ, ANĐELA ILIĆ
Songovi: „Sve ću najbolje da uradim sama“, „Kad me neko vidi sam“ i „Ne zvala se Ognjenoga“: SABINA KULENOVIĆ
Završni song o osmijehu: ANĐELA ILIĆ, IGOR KASAPOVIĆ, SABINA KULENOVIĆ, ERMINA NIŠIĆ-KUREVIJA, ZLATAN ŠKOLJIĆ, SINIŠA VIDOVIĆ
Riječ reditelja
Drama svakog čovjeka je u tome da je nekad bio dijete.
Dekart
Za dijete ne postoje mrtve, nežive stvari. Komunikaciju s njima ono nastoji skriti od pogleda odraslih. To predstavlja suštinski kod djetinjstva, koji se temelji na fantazmagoričnom načinu tumačenja stvarnosti. Takvo tumačenje „govori jezikom djetinjstva“ a u konačnici se pretvara u metaforu.
U našoj predstavi ravnopravno žive fantastična bića, Ognjenoga i Šišmiš Vjetropir, ali i stvarna, mali Tim i Konjić Kopitić naprijemjer. Svi oni zdušno, svojim osobenim metaforičko-alegorijskim jezikom, pričaju i žive priču o odrastanju i sazrijevanju djeteta, tog „malog velikog čovjeka“.
Koliko vrijedi jedan osmijeh? Na to pitanje dobit ćemo odgovor kad odgledamo predstavu.
Darko Kovačovski
Hura – opet lutke!
Teatrološke i teatrografske opservacije repertoara i rada Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, preciznije – njegovog produkcijskog segmenta zvanog Dječija, omladinska i lutkarske scena, začetak lutkarstva markiraju u osamdese godine dvadesetoga vijeka, a njegovo utemeljenje pripisuju tadašnjem rukovodiocu Dječije scene, Slobodanu Stojanoviću. Prije rata Stojanović, a poslije njegovi nasljednici (među kojima svakako treba istaknuti Miroljuba Mijatovića), uspjeli su ostvariti kontinuitet produkcije lutkarskih predstava, pa danas s pravom govorimo o tradiciji lutkarstva u Zenici. Ona se, evo, nastavlja na najbolji mogući način – doprinos joj daju reprezenti znamenite bugarske škole lutkarstva, svestrani luktarski umjetnici, bračni par Nađa Vasileva i Darko Kovačovski.
Tandem Vasileva-Kovačovski na osnovu vlastitog dramskog teksta Prodani smijeh, koji je fundiran na pojednostavljenoj shemi klasične bajke a napisan po motivima istoimenog romana Jamesa Krüssa, kreirali su lutkarsku predstavu primjerene strukture i kompozicije, dinamične radnje, zanimljivih dramskih obrata, predstavu kojoj likovna rješenja lutaka, scenografije, kostima i svjetla daju vizuelnu upečatljivost, a songovi i melodije scenske muzike akustičku dopadljivost za pamćenje. Takva estetsko-umjetnička postignuća ne bi, naravno, mogli ostvariti bez predanog angažmana svojih saradnika (među kojima treba istaknuti Igora Kasapovića, kompozitora scenske muzike, čije melodije u ovoj predstavi imaju prizvuk muzičkih ostvarenja iz holivudskih animiranih filmova), a posebno bez pune posvećenosti glumaca-animatora: Sabine Kulenović, Anđele Ilić, Ermine Nišić-Kurevija, Siniše Vidovića i Zlatana Školjića, koji svojim animacijama lutkama daju impresivnu kinetiku i uvjerljivu živost, a svojom govornom radnjom ostvaruju tačne i prepoznatljive odnose između likova – na primjer: nadmudrivanje između vladara i sluge, prijateljske odnose između djece i životinja, nepovjerljivost između lukavih domaćina i namćorastih gostiju i tako dalje.
Posebnu vrijednost predstavi Prodani smijeh daje slojevitost njenog idejnog plana: s jedne strane ona opominje, savjetuje, sugeriše, s druge zabavlja, budi emocije, ushićuje.
I – ne zaboravimo: svaka dobra predstava za djecu, dobra je i za odrasle! Zbog toga punih usta kličemo: hura za lutke!
Hasan Džafić
Nagrade
- NAGRADA STRUČNOG ŽIRIJA ZA LUTKARSKU ANIMACIJU – Zlatan Školjić – 19. Lut Fest, Sarajevo
- NAGRADA ZA NAJBOLJU KREACIJU LUTAKA – Nađa Vasileva i Darko Kovačovski – 23. susreti pozorišta / kazališta lutaka BiH, Bugojno, 2018.
- NAGRADA ZA NAJBOLJU MUZIKU – Igor Kasapović – 23. susreti pozorišta / kazališta lutaka BiH, Bugojno, 2018.
Premijera
23. 9. 2017. godine, Zenica
