Svako dijete treba imati nadu

Današnji je svijet razapet podjelama i antagonizmima. Svud oko nas su lideri i strategije koje nastoje okrenuti ljude jedne protiv drugih, na temelju rase, jezika, kulture, ekonomskog statusa, spola, seksualne orijentacije, lojalnosti ideji, pripadnosti ili ne … Skoro svaki aspekt naše čovječnosti neko je iskoristio da unese veću podijeljenost i izgradi više zidove sumnje i mržnje. Kao rezultat toga, čini se da smo okrenuli leđa Ubuntuu, afričkoj filozofiji koja kaže: “Ja jesam zato što ti jesi” i “osoba je osoba kroz odnose s drugim ljudima.” Kako možemo djelovati da poništimo ovu veliku nepravdu koju činimo našoj djeci i, zapravo, sebi? Djeca moraju biti u mogućnosti uživati u trenucima zajedništva u kojima ih se podsjeća na ono zajedničko, pri čemu mogu uvažavati različite stvarnosti onoga što znači biti čovjek. Potrebni su im prostori u kojima mogu istraživati nove načine razmišljanja koji dovode u pitanje one antagonističke govore, prostori u kojima osjećaju suosjećanje za one koji se najviše razlikuju od njih samih. Djeca trebaju konkretna iskustva zajedništva u zajednici da ih se podsjeti na radost i ljepotu koju svijet može ponuditi. ASSITEJ vjeruje da teatar otvara mnoga vrata koja nam pomažu da osjetimo veću povezanost s drugima, a što je najvažnije – i s nama samima. Nedavno je The New Victory Theatre u New Yorku objavio rezultate petogodišnjeg istraživanja o dobrobitima teatra za djecu i mlade. Jedan od ključnih neočekivanih rezultata bio je da je posjećivanje teatra toj djeci dalo veću nadu u budućnost. Ti su rezultati bili uspoređeni s kontrolnom skupinom. Utvrdilo se da oni, koji nisu bili na teatarskim predstavama i radionicama u istom razdoblju, manje vjeruju u svoje perspektive u smislu mogućnosti studiranja i rada. Zašto je nada toliko važna? Nada stvara pozitivnu energiju koja se pretvara u samopouzdanje, snagu volje, otpornost i konačno u konkretne akcije kako bi se promijenilo nešto u vlastitom životu i u životima drugih. Svako dijete treba imati nadu. Obavežimo se stoga da ćemo danas u teatar povesti dijete ili mladu osobu i prikupiti potrebnu podršku kako bi se osiguralo da svako dijete ima pristup umjetnosti i teatru, bez obzira na njihove osobne ili socijalne prilike. A za one od nas koji radimo u struci, obavežimo se da ćemo pružiti kvalitetna iskustva koja će činiti razliku u tome kako mlađa generacija doživljava svijet – u ime današnjice i sutrašnjice.

Yvette Hardie, Predsjednica ASSITEJ-a